sobota, 18. september 2010

METEORI

Dok me je varala mislila je na jutro, dokove, okeane,
kiše su sijale privlačno iza manastirskog zida.
Oči joj bijahu naizmjenično svijetle i tamne,
a sićušni se lik dječaka u njima sabire i kida.
Blijedila je mandarinska fotografija noći,
niz pisoare ritualno oticahu nezdrave sile,
žena sa crnom tašnom, začarana u svojoj samoći,
htjela je kupiti malo sreće iz blatnjave magle.

Dok me je varala jedan je čovjek vezivao svoje čedo.

Meteori padahu na iznošenu žensku bluzu.
Dječak iz zjene zaplaka nemušto i blijedo,
i na poslednji metak spusti nježno sladunjavu suzu... 

Ni komentarjev:

Objavite komentar