Šta je to zapravo sreća? Ne biti nesrećan, da li znači biti srećan ! Ne, ne biti nesrećan znači biti prazan! Da li postoji veća nesreća od samih, nenadomjestivih praznina! Može le se biti srećan ?
Na samom početku želim da ti se zahvalim što si mi poslao tvoje literarno ostvarenje inspirisano mojim pogledom, pisala je ona, daleka. Lijepo je znati da si nečija inspiracija... međutim, želim da objektivizujem svoj doživljaj i da napišem nešto o piscu, o ideji, o samom predmetu književne obrade. Nadam se da ću uspjeti u tome. No, moglo bi se postaviti pitanje koliko mi je dostupna distanca, trenutno.
Pa... uz rizik subjektivnog pristupa - ti si pjesnik i pisac i čitalac sentimentalnog pristupa svijetu. No, to ne umanjuje značaj tvoje životne filozofije kojoj si nadomak. Međutim, često u tvojoj ličnosti ne korespondira onaj koji je kušao gorčine života sa onim koji želi da šapuće tajne pod žutim kišobranom, da ljubi lice žene koje vidi u kapima kiše. Stoga, često taj umnik u tebi, psiholog koji poznaje ljude i " tako složeno" pitanje njihovih osjećanja, traži neku špilju da se u njoj sakrije od svega onoga što predstavlja bizarnost svakodnevnice.
S druge strane, veoma cijenim to što tvoji redovi nastaju kao plodovi jednog larpurlatističkog stava, a koji je meni veoma blizak. Osjetna je tvoje želja da osvajaš i možda je ona ta koja plijeni.
Nagađanja bi me mogla odvesti u još veći subjektivizam, pa bih svoj osvrt mogla da privedem kraju.
Nijesam sigurna u svrsishodnost pisanja ovih redova jer ponekad pomislim da već znaš što želim reći ili što mislim o pojedinim stvarima. No, svjesna da su to plodovi onoga čemu te je život učio, želim da ti zahvalim što mi kao moje potencijalno "iskušenje" pružaš mogućnost da i ja stičem izvjesna iskustva...
Naravno, pisala je ona, vjetrovi jesenji neće izbrisati moja sjećanja...
Ni komentarjev:
Objavite komentar